Sasvim sam obična cura. Kosa mi rijetko izgleda onako kako bih htjela da izgleda, često rušim stvari i općenito sam prilično nespretna. Ponekad sam sretna, nekad sam svadljiva, često naivna.

Nikako ne uspjevam shvatiti što je to u meni baš TAKO posebno.

Pretpostavljam da nisam dobra osoba. Opet, zašto bi me i bilo briga?! To je njegova djevojka koju on vara. Moja savjest je čista. Manje-više.

Nisam zaljubljena. Ok, odgovara mi njegovo društvo, ljubi se i više nego dobro, ali nisam toliko naivna da se zaljubim u nekog kao on.

Ima dana kad ništa ne ide kako treba, ali kad pogledam unatrag, volim svoj život, skupa sa svim greškama koje činim. I volim biti nesavršena.

Letim. I sviđa mi se to. I nije mi žao.

... e pa meni je takav već drugi tjedan za redom.

Piše se kolokvij, učim ko kreten cijeli proljetni sunčani vikend, dođem na faks, ekipa namoli profu da ga odgodi. E pa idite vi svi lijepo u rodno mjesto, bando lijena! Nisam ni ja oličenje radišnosti, ali što je previše, previše je. I sad sam ja potratila svoje vrijeme učeći umjesto da sam se zabavljala dok genijalcima nije palo napamet obaviti svoj posao. To se zove odgovornost. Mrzim neodgovorne ljude.

Polako, ali sigurno dolazim do zaključka da bi emoe trebalo istrijebiti. "Oh, okrutni i grozni svijete, bla bla, kenj kenj..." E pa pogodi što? Prestani kukati, primi se posla umjesto da sjediš u ormaru i režeš žile i svijet će biti ljepši! Jako mrzim cendravce.

Postoje ljudi s toliko niskom razinom inteligencije da me ozbiljno vrijeđa kad mi se obrate. Nažalost, takvi redovno sebe smatraju vrlo zabavnima. Najtragičnije je to što ih većina ljudi smatra ludo zabavnima zbog njihove gluposti. Mrzim glupe ljude.

Motoristi bez kacige su kreteni, sve do zadnjeg. "Oh, kaciga će mi pokvariti frizuru!", "Ali nitko me neće vidjeti ako imam kacigu!"... Tri metra betona će vam puno jače pokvariti frizuru, dragi moji, a definitivno će vas se bolje vidjeti kad budete fleka na cesti koju netko bude strugao sa špahtlom. To ni nisu motoristi, to su preseratori. Mrzim preseratore.

Nije li strašno naporno kad netko ni sam ne zna što hoće? Makar bi to moglo upasti u kategoriju emo, izdvajam. "Ja bi ovako, pa onako, pa ipak ne bi onako, nego bi baš tako i onda ne znam ni sam što hoću, ali znam da nešto hoću i to nije to što hoću, ali hoću to jer ne znam što bi radio sa slobodnim vremenom pa tratim tuđe!". Pucaj si u glavu. Mrzim neodlučne ljude.

Naprosto obožavam susjede koji dođu, pola sata provedu zovući mog psa i onda, kad taj pas napokon preskoči ogradu i DOĐE, ja dobijem izjavu "Znate, susjeda, ali on vam PRESKAČE OGRADU." s onim ozbiljnim kimanjem glavom. Ma nemoj, pa pitam se otkud mu ideja!!! Još su bolji određeni koji ga, umjesto da ga šupiraju doma, još i nahrane i to s glupostima. I onda, nakon što ja provedem noć u šetnji sa psom koji povraća i dan kod veterinara, kažu "Joj, susjeda, on vam je debeli, nemojte ga toliko hraniti.". Ti ga hraniš, kokoši tupa!!! Super su i oni koji puštaju svoje redom agresivne i/ili bolesne pse ili ženke u tjeranju da sami šeću okolo. Mrzim svoje susjede.

Neki ljudi bude se živčani na sve oko sebe, a neki takvi postanu jer je tako pao grah, pukao poklopac od konzerve, leptir zamahnuo krilima ili susjed krivim tonom poželio dobro jutro. Mrzim živčane ljude.

Nasilni vozači su nešto najgore na svijetu. I pritom ne mislim na one koji se voze brzo nego nasilno. On baš mora preticati kolonu od deset auta, ni slučajno ne bi netko prije njega išao preticati krelca u traktoru. Njemu se svi moraju sklanjati s puta, njega svi moraju propuštati, njega svi moraju vidjeti i primjetiti, svijet se vrti oko njega. Mrzim nasilne vozače.

Ako sam na nešto alergična i spremna nekog napucati šakom u glavu, to je kad se netko iživljava ne meni. Nađi si svoj ispušni ventil, ja nisam ničiji. Kad sam kriva, prihvaćam kritiku, ali ni kriva ni dužna, nema šanse da ću prešutjeti. Mrzim ljude koji ne znaju kontrolirati živce i ljude koji su svačiji otirač.

Privatni prostor je nešto individualno i razlikuje se od čovjeka do čovjeka. Nisam luđakinja koja bježi od svih, ali mrzim kad me ljudi diraju bez dozvole. Ma majkicu ti glupavu, ako sam složila zid od svih dostupnih jakni i torbi između nas, znači da NE ŽELIM da me se dira, ne moraš biti Einstein da to shvatiš! Mrzim ljude koji ne poštuju moj privatni prostor.

Nije pitao za mene, već tko zna otkad. Ni neće, dok mu nešto ne bude trebalo. Smeće egocentrično. Mrzim egocentrične ljude.

Postoje ljudi koji u životu sve dobiju servirano na pladnju. Takvi se redovno kroz život provlače bez da pomaknu prst i smatraju da je sve što vide oko sebe valjda oduvijek bilo tu ili, u najmanju ruku, stavljeno tu čarobnim prstom sudbine, i ne cijene ništa. Mrzim ljude koji ništa ne cijene.

Ponekad ne shvatim gradivo koje se radi na vježbama, bilo zato što nisam bila na predavanju, bilo zato što mi nije dan, bilo zato što je prerano za razmišljanje i onda profesor inzistira da idem na ploču riješiti zadatak koji ne razumijem, čak i kad mu to kažem i onda moram tamo stajati i osjećati se glupo. Mrzim ljude koji smatraju da je sve što oni znaju sasvim logično i očito.

Mrzim ljude koji žicaju moju zadaću. Napišite svoju.

Mrzim ljude koji ne vide očito.

Mrzim ljude koji ne shvaćaju da će pitanja iz one skripte biti u kolokviju ako netko tako zamisli, bez obzira na to pitala ja hoće li ili neće.

Mrzim ljude koji na pet metara smrde kao tvornica cigareta.

Mrzim ljude koji se uguraju u bus koji ide svakih pet minuta tako da se vrata ne daju zatvoriti i ne žele pričekati idući.

Mrzim ljude koji se ne ustaju invalidima u tramvaju ili busu.

Mrzim bakice koje me petkom ujutro dignu s mjesta u tramvaju jer nju "jadnu i sirotu bole križa" i onda stavi pet vrećica na sjedalo, a ona stoji pored istog.

Mrzim ljude koji su sami sebi najbolji na svijetu.

Mrzim ljude koji me tjeraju da pričam kad mi se ne priča i ljude koji me ne žele slušati kad mi se ne priča.

Mrzim ljude koji trebaju pauzu svakih 45 minuta predavanja.

Mrzim ljude koji ne mogu pričati tri minute bez tračanja.

Mrzim ljude koji se iznenađuju što ne jedem meso i one koji me uvjeravaju da je meso fino i da ga moram jesti.

Mrzim šminkerice koje su zapravo ružno odjevene.

Mrzim ljude koji lažu.

Mrzim ljude koji ne razmišljaju logično nego prihvate prvo što im se servira pod nos.

Mrzim ljude koji ništa ne znaju i koji se ne trude naučiti.

Od minimalno deset šalica u ormaru, dvije nazivam svojima. I ne, preteško je pružiti ruku i dohvatiti jednu odostraga. Lakše je dati mu moju šalicu. MOJU plavu šalicu s pripadajućom plavom žlicom! Mrzim lijene ljude i mrzim ljude koji piju iz moje šalice.

Eto, sad imam post to match Nyminom postu. I ispuhala sam se. Sad idem napisati svoju zadaću, naučiti svoje gradivo za test i ne dati nikome zadaću i inzistirati na testu u slučaju da ga netko poželi odgoditi.

Ukratko, mrzim cijeli svijet.

Slika stoji iznad monitora. Ne želim više križati ljude na njoj.

Vikao je na mene jer usred ljeta, pored sve opreme, nisam htjela navući i rukavice. Rekao je da će mi tek biti vruće kad oderem par metara asfalta golim rukama.

Vozač mu je oteo prednost.

Samo jedan pogled bio bi dovoljan.

Koliko je to glupo?

Da, studenti su stvoreni da bi učili u pola dva ujutro. Woo-hoo!

Jeste li znali da je na internetu nemoguće pronaći recept za kuhanje kave? Običnu, crnu, bljak kavu, koja će me držati budnom. Nema. Očito je cijeli svijet dovoljno inteligentan da zna koliko žlica kave ide na jednu šalicu vode. Samo ja živim iza brda (ok, tehnički, živim na brdu, ali to sad nije bitno) pa to ne znam.

Doduše, sad znam nutricionističku vrijednost kave i gdje se, kako i kada bere.

Jednadžbe mi već lebde pred očima, a najbolje od svega je to što ću sutra pasti ispit.

Osim ako mi se neka tamo visoka sudbinska sila smiluje i dobaci papirić s točnim odgovorima. Što je naravno, nemoguće, obzirom na oko profesorsko sokolovsko, ali hej, cura može sanjati!

Da, trabunjam u pol noći. To je zato što sam umjesto kave pojela tablu Milke noisette. Drugim riječima, nafiksala sam se šećerom.

Ok, možda nisam zapamtila zašto avion leti, ali nisam zato bila besposlena. Izmislila sam svoju državu. Provodim diktaturu i zasad sve funkcionira super.

Svi prinesite žrtvu u obliku malih pufastih zečića natkraljici Schwimpfella! ^^ Muahahahaha!!!

Stvarno mi je vrijeme za krevet...

Mrzim glupi snijeg koji je pao prošli četvrtak i kojeg sam čistila dva sata. Mrzim kišu koja je pala i smrznula sve i napravila onu odurnu koru na snijegu pa sad, kad hodaš po njemu, puca i živcira. Mrzim snijeg koji je pao ovaj četvrtak i zatrpao me i zbog kojeg sam sama čistila dvorište i cestu da mogu doći na faks (a jesam i ja idiot). Mrzim snijeg od kojeg se super rade grude kojima me uvijek neki kreten pogodi. I to obično najtvrđom mogućom. Zašto me nitko ne gađa cvijećem u proljeće?! Neee, oni bacaju snijeg...

U Puli je viđen morski pas. Kaže tip koji ga je snimio „On se meni nasmiješio. Kao da je pozirao!“. Dajte pustite jadnog morskog psa na miru dok ga netko ne vidi kako pleše kan-kan. ^^


Kosa mi je opet zelena. Mislim si, zadnje mi je vrijeme da radim gluposti u životu, bar takve, pa eto. Kad budem ugledan diplomirani građan republike naše najdraže, imat ću normalnu kosu. Dotad, nek se šareni! ^^

Nova godina došla i prošla. Jesam li donijela odluke? Jesam, jesam, kako da ne! :)

1.) Pospremit ću sobu barem jednom mjesečno. Uključujući i ormare. I pospremit ću sve što ZloMačje pobaca s ormara/stola/police odmah umjesto da samo odložim na stol.

2.) Prestat ću psovati u autu i vrijeđati druge vozače. Čak i kad nisu u stanju naći prvu brzinu na semaforu. Ljudi stručniji od mene dali su im vozačke, a na meni je da to poštujem (iako u ovoj državi svaka šuša dobije vozačku). Bit će to dobra vježba za moje živce.

3.) Odučit ću mačku od demoliranja moje sobe u pokušaju da me natjera da se igram lovice s njom. Također ću ju odučiti od grizenja (dream on, Trixie).

4.) Otići ću na bar jedan koncert i na bar jednu kazališnu predstavu. Malo kulturnog uzdizanja nikog nije ubilo.

5.) Poštivat ću ograničenja brzine (ma koliko ona smiješno niska bila) i ponašati se kao da je cesta mjesto suradnje i komunikacije među vozačima, a ne mjesto smrtonosne prijetnje.

6.) Kolokvirat ću ispite i poštedjet se živciranja u vrijeme ispitnih rokova. Počinjem u idućem semestru. ^^

7.) Redovito ću šišati čupavog psa, a ne samo kad uleti u čičke. I puno više ću se potruditi iščetkati mu čičke iz dlake dok se valja po podu i pokušava izbjeći četku.

8.) Neću više gurati nos tamo gdje mu nije mjesto. To uključuje i Kiin ljubavni život. Ako me netko želi informirati, to je u redu, ali neću sama započinjati temu, makar znam da mi dotična osoba želi reći. ^^ (zar je ovo ITKO ozbiljno shvatio?)

9.) Ako mi se opet dogodi da me neka seljačina napuca s autom, neću izletjeti iz auta s riječima ubitćutekovolaukupususeljačinonesposobnakotijevozačkudao, nego ću uljudno provjeriti je li sve u redu i uzeti podatke od iste/istog.

10.) Voljet ću i poštovati autić svoj kao najvjernijeg prijatelja svog, tako da mi pouzdano služi još dugi niz godina. To uključuje i redovno pranje istog.

Oprah je rekla da je bitno potruditi se, a ne ispuniti sve odluke. Ja se u potpunosti slažem s njom. Usput, u prtljažnik sam stavila bejzbolsku palicu. Zove se Pomoć na cesti.



Snovi su najvrednije što imamo. Snovi su početak i kraj svega. Slijedimo svoje snove.

Edit: Trixie više neće podcjenjivati zimu. Trixie više neće podcjenjivati zimu. Trixie više neće podcjenjivati zimu. Trixie više neće podcjenjivati zimu. Trixie više neće podcjenjivati zimu. Trixie više neće podcjenjivati zimu. Trixie više neće podcjenjivati zimu. Trixie više neće podcjenjivati zimu. Trixie više neće podcjenjivati zimu. Trixie će za kaznu stoput napisati da neće podcjenjivati zimu. Trixie više neće podcjenjivati zimu. Trixie više neće podcjenjivati zimu. Trixie više neće podcjenjivati zimu. Dobro, shvatila sam. Mrzim zimske uvjete na cesti.

Edit 2: Igrom slučaja, pila sam kavu s jednim emo... Emač... Muškom emo osobom. O svakakvog svijeta oko mene... Ti sto slabo pečenih šnicli, kak ti ne dosadi ta život-je-šugav-svijet-je-okrutan-a-ljudi-su-grozni-i-mene-jadnog-i-sirotog-nitko-ne-voli-i-ne-shvaća-ah-šmrc-cmolj-trlababalan spika?! Ma da, jadan, život je strašno okrutan i težak u odjeći od 3000 kuna. Da bar prema meni život hoće biti tako okrutan. Užas pravi. Fuj mi ljudi koji ne shvaćamo.

Edit 3: Da, moram prestati pisati editeve i početi pisati nove postove. Nije da mi fali materijala. ^^

Edit, ali ovaj je, tako mi kupusa, zadnji. I najbolji. Ljudi, Trixie za par mjeseci dobiva krila!!!!! Wiiiiiiiiiiiiii!!!!!!! Moja prva krila!!! ^^